Main Menu

JoomlaWatch Users

JoomlaWatch Agent

JoomlaWatch Stats 1.2.9 by Matej Koval

JoomlaWatch Visitors



Countries

78.8%United States United States
12.1%Croatia Croatia
1.7%Germany Germany
0.9%Canada Canada
0.7%Slovenia Slovenia

Visitors

Today: 2
Yesterday: 4
This Week: 16
Last Week: 49
This Month: 71
Last Month: 43
Total: 763


HRVATSKI PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Ponedjeljak, 21 Prosinac 2009 02:09





 

 

 

 

 

 

 

 

Pećina ovčarica (legenda)

 

Uvod

Radnja priče događa se u vremenu kada su se ljudi koji su živjeli na našim otocima već povukli iz špilja. Povukli su se na vrhove brda gdje su imali dobar pregled na okolno zemljište, i sagradili obrambene gradine oko svojih naselja. Uz prolaze, na gradinama, držali su straže. Putujući trgovci dolazili bi i nudili robu za robu, i kao takve čuvari gradina rado su ih propuštali u naselja. Ako bi primjetili da se približava skitnica, netko bez veće prtljage na sebi, zauzimali bi oštriji stav; vičući na takve da im nisu potrebni u naselju, i tjerati ih psovkama, a po potrebi kamenjem i oružjem.


 

Sadržaj

 

Ben, lovac lutalica već je nekoliko dana sa svojim vukom lovio u bjelogoričnoj hrastovoj šumi, ispod naselje na brdu. Vuk, Iši, kako mu je Ben nadjenuo ime, nanjušio je miris hrane koju je Ben pripravljao sebi i približio mu se. Ben ga je u početku tjerao od sebe, povicima; iš, iš, ali kako vuk nije imao namjeru otići, dobacio mu je komadić mesa, i od tog trenutka vuk mu je svakim danom bio sve bliže, dok ga nije s leđa, dodirnuo šapom, tražeći svoj komadić mesa. Na ovaj način prekinut je njihov samački život; nastavili su loviti u paru.

 

 

 

Doba je bilo jeseni, kiše su neumorno lijevale danima. Tlo je bilo blatno i sklisko. Vraćali su se iz neuspjelog lova u zaklon špilje koju je primjetio prije nekoliko dana. Na trenutak je izgubio ravnotežu i nagazio na glogov trn. Znajući da se trn trnom izbija, otkinuo je neotrovan trn s drače i izvukao glogov trn iz stopala .Uvukao se u špilju gdje je već imao pripravljen ležaj i odlučio mirovati, koliko bude potrebno, svijestan da je odmaranje noge u danima koji slijede najvažnije. Dobro da sam neki dan pronašao ovu špilju, mirovati ću nekoliko dana dok bol u nozi ne prestane, pomislio je. Žar kojeg nosim u volovljem rogu ugasit će se jer se nisam uspio pripremiti za održavanje vatre. Ali ništa strašno, naselje je nedaleko odavde potražiti ću vatru kod ljudi.... Narednih dana Ben se nije micao, a glad su zavarali ovčjim maslom kojeg je nosio u lončiću ovitom vunom, u kožnoj torbici.Posudu za vodu namjestio je pod kapnik u špilji. Ležao je na leđima, nogu je držao malo podignutom, i bolnim stopalom dodirivao hladnu stijenku špilje. Zadovoljno je primijetio da je bol u nozi već prvoga dana malo popustila.


 

 

Trećega dana, nekoliko sati prije sunčanog zalaza, ustao je i krenuo prema naselju na vrhu brda. Približio se je čuvaru gradine i zamolio ga da mu dopusti ulaz u naselje, jer mu se je žar u rogu ugasio.


Čuvar gradine primijetio je da ovaj ne nosi sobom nikakve robe za trgovanje.Bijesno je počeo mahati rukama i tjerati Bena. Iši je doskočio i ugrizao čuvara za ruku!!

 

 

Čuvar gradine zastao je uplašen.Ben je najprije oštrim povikom smirio Išija a zatim prišao čuvaru, i uz ispriku ponudio mu lončić ovčjeg masla kao odštetu za vučji ugriz.

Čuvar nije prihvatio ispriku, nego mu je, mahnito, ponuđeni lončić razbio o glavu!!

 

Pokunjen, Ben se vratio u špilju na ležaj, i od bolnog udarca počeo padati u nesvjesticu. Tamu špilje raspršilo je svijetlo koje je dolazilo od vatre na ognjištu.



Tijelo ogromnog zmaja protezalo se je u dubinu, a glava mu je bila sasvim blizu ognjišta.


Iz dubine špilje stale su Benu prilaziti četiri djevojčice. Blagonaklono su mu prišle sasvim blizu. Najmlađoj je na ramenu sjedio mačić. Iši je primjetio mačića, a kad su im se pogledi sukobili, mačić je nakostriješio dlaku; frknuo i odskočio. Prekoren Benovim pogledom, Iši je samo pomamno škljocnuo zubima, i zacvilio... -Zvrk, vrati se Zvrk,...pokušala je prestrašenog mačića djevojčica dozvati natrag...

 

 

Uz ognjište sjedio je starac koji je pripremao nešto za jelo. Mahnuo mu je, i pozvao da se približi. Starac je na vatri grijao kamene ploče. Na jednu je ploču naslagao puževe, a drugom ih zagrijanom pločom poklopio. Puževi su za čas bili pečeni. Dok su izvlačili puževe iz oklopa oštrim drvcima i blagovali, Ben je iz razgovora saznao da je starac Not, djed djevojčicama Eni, Iti, Omi i Uni.

-One već pomažu roditeljima kod mužnje ovaca i ostalim potrebnim poslovima, glasom neskrivenog ponosa govorio je o svojim unučicama starac Not.., a ova pećina pružala mi je utočište cijeli život; i one će u njoj nastaviti živjeti sa svojim potomcima...

Eni se prihvatila pospremanja ostataka hrane. Ostatke je postavila na kamenu stijenu do zmajeve glave, jer se zmaj nije micao. Pokretan mu je bio samo vrat i rep. Pećina ovčarica....otela se Benu misao. Starac nastavi pripovjedati kao da želi potvrditi lovčeve misli....Ime je špilja, zbog korištenja tisućama godina za potrebe ovčara, kojima su žene u njoj spravljale jelo i boravile, dobila pripadajući naziv - Pećina ovčarica.Da bi zaštitili svoja stada od vukova, ponekad su ovčari unutra utjeravali ovce.Špilja ima dovoljno zraka jer postoji i dimnjak na dnu, pa se nisu mogle ugušiti. Uz dimnjak, nalazi se i peć za pečenje glinenih posuda i lonč ića.

 

 

Iti se uključi u razgovor sa svojom ponudom; ide donijeti meda u saću da zaslade večeru.

 

 

-Uni, upita lovac najstariju, što je sa zmajem, primjećujem da mu se tijelo okamenjuje, što mu se to događa?

-Ker je dobio keramičku bolest, jer jede previše lončića i posudica koje nam se razbiju,...a i prijatelji koji nam dolaze u posjete, uvijek mu dobace komade razbijenog posuđa, jer im se on nakon toga veseli mašući repom. Najviše se veseli lončaru Lonu.

 

 

Kada njega vidi, vrti repom da se sve praši.Ako dobije priliku i sam razbija posuđe, kao nenamjerno, a zatim nam signalizira da ima smeća u špilji...i ako mu se bolest ne povuče, moglo bi se dogoditi da smo mi poslijednja generacija djece koju Ker uljuljkava u san njihanjem na repu...i dim kojeg nam zapuh vjetra vrati u špilju, on sa lakoćom rastjera vrteći repom. Djed nam već zabranjuje da ga hranimo keramikom, morati će se u vremenu koji slijedi zadovoljiti samo pepelom...tužan je i sa suzom u oku prati kada razbijeno posuđe bacamo u dubinu špilje,... ali to je za njegovo dobro. Ako mu se i rep okameni, moći će nam služiti samo za sušenje mokrih drva, i za slučaj da nam se vatra ugasi....


 

-I za špiljskog miljenika, doda na na to Ben,da pokuša još malo ublažiti Kerovu tužnu sudbinu.

-Gdje su vaši roditelji, što rade vani,.. već je mrkla noć, da bi načeo neku vedriju temu, upita on Eni, najmlađu ovčaricu..

Sele stado na zimske pašnjake, prenoćiti će kod prijatelja. Obično se zadrže i po nekoliko dana dok svih ne posjete.. odgovori djevojčica i molećivo uhvati djedov pogled.

Not se nasmiješi, znao je što od njega unučice očekuju. Omi i Uni veselo ciknuše kad je djed dao mig Eni da donese meh.

Vratila se je Iti te razdjelila svakome po komadić meda u saću.

Kad je je Not pojeo svoj dio, napuhnuo je meh.

 

 

Djevojčice su zaplesale uz Notovu muziku. Ben se je ugodno osjećao, uz vatru je bilo toplo, a na današnju nezgodu potpuno je zaboravio. Potreba za snom sklapala mu je umorne vjeđe. Not je još neko vrijeme zabavljao unučice svirkom, a potom ih uputio na spavanje. Djevojčice su se ugodno smjestile na zmajev rep. Zmaj je počeo njihati repom, malo iznad tla, i tako ih uljuljkao u san. Not se približio Benu, koji je ležao na svom ležaju,i šapnuo mu značajno na uho; da će sutra imati više sreće. Zatim je uzeo koplje uz kojeg je ležao Iši i vjerno ga čuvao. Iši je primjetio starčevu kretnju, i pošao za njim. Not je uzeo i brus i sjeo kraj vatre. Iši mu se primaknuo, legnuo, naslonio glavu uz njegovu nogu i zatvorio oči. Mačić koji se dotada izležavao uz toplu stijenku ognjišta, primaknuo se je jer je zapazio odvitu kožnu traku koplja, koju je Not odvezao, da bi je zatim čvršće pritegnuo.Zgrabio je traku svojim oštrim panđicama i natezao je k sebi. Starac je mirno podnosio razigranost malog mačića. Ben je još uvijek razmišljao o posljednjim Notovim riječima koje mu je Not šapnuo na uho.Zaspao je prije nego što je uspio odgonetnuti, na što bi se ta sreća mogla odnositi....

Iz sna ga je probudilo uporno lizanje vuka Išija hrapavim jezikom po licu. Shvatio je da je za razliku od lijepog sna, pred njim tužna zbilja. Pokušati ću opet ući u naselje, možda me ovaj put čuvar ne otjera.Zapovjedio je vuku da ostane uz špilju i krenuo prema naselju na brdu.

 

 

Već izdaleka zapazio ga je onaj isti čuvar gradine, i mahnuvši rukom pozvao ga da priđe.

-Oprosti mi, nisam te smio udariti; bile su riječi čuvara gradine, dok mu je pružao ruku pomirnicu...vjerovao sam da ćeš se vratiti i pripremio ti žar..

 

 

Ben se nasmiješi čuvaru gradine, i zadovoljan njegovom isprikom, prihvati žar u svoj volovlji rog i krene nazad. Putem nabere puževa. Iši ga je mašući repom čekao pred špiljom.

Naložio je vatru, tamo gdje je nekad bilo ognjište, i podijelio pečene puževe s Išijem.

 

 

Ugodno se je iznenadio kad je u dimnjaku opazio pčele. Svojim kopljem dosegne komad saća i osladi se.

 

 

Išija su pčele počastile i ubodom. Konačno sit vrati se u mislima nedavnim događajima, i sjeti se riječi starca iz sna.

Sve upućuje na to da su mi dobri duhovi špilje priskočili u pomoć, počeo je povezivati misli. U špilji sam uspješno izliječio otrovanje koje mi je uzrokovao glogov trn i nesvjesticu od udarca po glavi.Da je ugoda koju sam osjetio u snu, djelovala kao melem, dokaz je ozdravljenje nakon sna. I čuvar gradine postao je blagonaklon, kao što mi je starac Not u snu i prokazao. Dobri duhovi Pećine ovčarica, kao da imaju moć i nad stanovnicima naselja na brdu. Vjerojatno su potomci mladih ovčarica iz sna....

-Iši imam prijedlog ako se slažeš, sijevne lovcu misao; ostati ćemo i trgovati lovinom, možda nas primjeti koja djevojka iz naselja!?

 

Jordan Kučić, tvoritelj legende;

prikazuje u javnosti,

na blagdan sv. Jurja 23.04.2008,

uz uzdanje da će rođenje legende o Pećini ovčarica,

kao posljedicu imati još smisleniji nastavak života u Beleju,

i uz blagoslov sv. Jurja zaštitnika sela,

očekuje mnoštvo zadovoljnih posjetitelja Pećine ovčarica,

koje će osiguravati opstanak mještana, zaposlenika iz Beleja,

u službi turizma,

a koji će dobiti priliku sigurnije i povoljnije,

prodavati na tržištu svoje proizvode od ovčarenja,

i opstati kao ovčari i ovčarice!!

 

Završna riječ

Likovi; lovac Ben, vuk Iši, Čuvar gradine, starac Not s mehon i četiri djevojčice, zmaj Ker i mačić Zvrk, likovi su koji se imaginarnom oku posjetitelja mogu otkriti u stijenkama špilje.... Ako posjetitelji dobro posluhnu, mogu začuti i svirku starca, i veselu ciku djevojčica. Zbog dobrih karakternih osobina koji su im dani u legendi, oni su svi postali dobri duhovi Pećine ovčarica.. Starac Not,u duhu dobrodošlice svakom posjetitelju nudi pečene puževe na kamenim pločama,a djevojčica Ita, komadić meda u saću....Ako im to posjetioci ne odbiju, i prilikom njihovog slijedećeg posjeta, dobri duhovi biti će im blagonakloni, i čuvati ih da ne kliznu po stepenicama špilje!!

 

 

 

 


Ažurirano Nedjelja, 03 Siječanj 2016 20:07